Sunce na šalteru | Julijana Adamović

INDIVIDUACIJA

tri stoljeća zidaš činjenicama
na površinu vučeš vodu
ramena ti pala
jer sve što je u bunaru
treba sunce
red i poredak
ladice
drugačije ne postoji
kvarno je i muči Trbuh Svijeta

tri stoljeća si Um i ništa drugo
svijena oko lista
umusana tintom
žmirkava od titraja ekrana

tek jedan se vijek baviš kolanjem Krvi
kostima
vlastitim tijelom
uteklim
otežalim od gladi
fakata
poricanja nedokazivog

jer, kako da vjerujemo
da si sanjala tuđe snove
poput proročice plakala nad budućim sudbinama
u vrijeme od buđenja
bubnjanja
da si i duša
topla i plava
jedna s dušom svakoga od nas

prije nego što vrisneš
začepit ćemo uši
da nas ne boli glava
na dan kad si rođena
na slavlju je bila samo Vila
zadužena za rušenje predrasuda