Strateg | Lana Derkač

ČISTINA

Čitavog života, poput ostalih, iznalazila sam i gubila čistine. Najrazličitije. Male i velike. Privremenije i trajnije. One posjećenije i one praznije, poput neprogramiranih radiostanica ili web-stranica. One vidljivije i one skrivenije. Važnije i manje važne. S obzirom na to jesmo li ih odlučili ponijeti sa sobom utipkane u vlastitu memoriju, one mobilnije i one nepokretljivije, koje se lakše i teže ostavljaju.

Što je čistina vjerojatno ovisi, baš kao i sve drugo, o tipu osobe koja je gleda. Vjerskom fanatiku, ali ne onom religioznom, nego emocionalnom, ona je slobodan prostor koji se otvara s bezbroj mogućnosti i još neregistriranih izloga što se nameću duhu. Pesimistu i pehistu čistina je nešto sasvim drugo. Ona je mjesto izdaje.

Na upit što izdaje čistina, odgovor bi mogao biti: opipljiva čistina izdaje tijelo, neopipljiva čistina izdajica je ogoljenog duha.

No ona ne mora uvijek izdavati. Pehist ili pesimist od nje mogu praviti i sinonim za prazninu. Ali i bez stabala ona može biti višestruko nastanjivana inim bićima i nipošto prazna, glasio bi komentar vedrog čovjeka koji očekuje sretan razvoj radnje. Radnje koje još nema.

Ako kažem da je na čistini više sunca, hoću li biti realist ili optimist, zapitala sam se. Kamo vodi čistina, upitat će pokolebana osoba. Ona je kraj, centar, reći će emocionalni fanatik, našavši uprizorenje svojih molitvi, opipljiv ili duhovni predmet svog obožavanja. Idolopoklonstva.

Na čistini, čiste i sređene, nekim redom pospremljene misli čine sklad s prostorom u kojem se nalaze – i ljudski arhitekt, arhitekt kognicije, smireno uklapa svoje djelo u prirodni ambijent. Bez obzira na to doživljava li ovaj kreator simbiozu, povezanost s prirodnim utočištem, čistinom, sretnom ili depresivnom. Drugo je kad se radi o konfuznom mislitelju koji je u suprotnosti s mirom čistine. Smiruje li ga čistina na kojoj će eventualno doživjeti vlastito pročišćenje, pseudorajski sklad, ili tuđi sklad može pojačati osjećaj vlastitog nesnalaženja, frustriranosti što pripada svijetu koji ne prianja lako uz površinu čistine? Svijetu koji se suprotstavlja čistini dnevnog boravka knjigama, telefonima, CD-ima, dokumentima o vlasništvu nečistina i dokumentima o vijugavom egzistiranju, vazama…

Ako čistinu poistovjetimo s praznim prostorom duha, a ne s duhovnom staloženošću, onda ona zadobiva negativno i nepoželjno značenje. Često gledam Nikolu kako koracima anđela izbjegava takvu radijaciju. Boji se kontaminacije. Katkada vidim i svog psića kako pomiče šape i trči u snu, samo ne mogu odgonetnuti ulazi li tim zamasima čistinom zraka u prostor čistine ili ga zaobilazi. Znači li čistina u njegovu kontekstu spas ili progonstvo? Nije li i svako pražnjenje protupožarnih aparata u hodnicima odgojne institucije u kojoj radim, bez ikakvog naočigled vidljivog povoda, bilo iskaz zasićenosti štićenika čistinom? Strah od čistine koji ne smije kulminirati fobijom. Bijeg od čistine shvaćene kao dosada.

Je li Nikola katkada ipak volio čistinu? Nakon višednevne izloženosti naporima uvijek bih poželjela posjedovati njene dionice. Barem bih htjela biti suvlasnik u njenom time-sharing apartmanu koji bi, nakon nepriličnih i stresnih događaja, predstavljao oporavak. Za jačanje imuniteta potrebno je visoko pokroviteljstvo čistog zraka i čistine zraka da bi se tu moglo, za promjenu, nesputano kročiti još potpuno neosvojenim prostorom.

Čistina ukida pritisak. Opušta. Ali netko zaplašen, jer je krupno stvorenje koje se nameće i izaziva da bude uočeno na praznom prostoru, može se osjetiti i žrtvom. Jedinom ako je u jednini. Zbog eksponiranosti.

Što ostaje nakon kataklizmi? Nakon eksplozija i nakon potresa? Onih na zemaljskoj kugli i osobnih. Uopće nije upitno. Ostaje čistina. Ona je posljednja. Iz nje će se sve ponovo razvijati. Kržljavo i obogaljeno ili bujno. Ako joj najsavršenije biće na Zemlji, vladar zemljišne čestice ili nečijeg duha – sićušnog imperija, dopusti.

Ali tko je nadmoćniji? Pripadnik ljudskog roda koji može reći čistini: e, baš nećeš biti čistina! I počne saditi po njoj cigle, drveće i misaoni kaos. Ili je prestižnija čistina jer uvijek na kraju sustigne čovjeka i zauzme njegovo mjesto, slavodobitno mu izgovarajući izreku koju je on sam smislio: tko se zadnji smije, najslađe se smije. I dotuče ga vlastitim riječima, svjesnog da čistina zauzima kraj svijeta. Da su joj dosezi dalji od Sudnjeg dana.

Nobody knows, rekao je prvo crnac, zaključavši svoj automobil, a onda bijeli šanker u nekom američkom filmu. Uistinu sam se složila da nitko ne zna čak ni što sve može biti čistina.

Čistina je i prazan prostor u ormaru nakon što smo pokupili nečije stvari i nekog iselili. Premda ta čistina nema dobar vidik jer je zatvorena. Možda nije ni vrijeme da se vidi daleko. Dok slušam glas koji pjevajući ponavlja riječi you are always on my mind, u njemu ne osjetim prazan prostor. Kao ni u onom koji čujem malo kasnije da govori: give me air. Za moju prijateljicu Dodu čistina je uglavnom modra, nebeska, barem tako kaže, gleda ju s ruševina Ružica-grada, iako ju nalazi i kad pogleda dolje. Nisam ju pitala nosi li na izlete fotoaparat da bi sačuvala čistinu i voli li panoramske snimke.

Tko zna koliko ću još najrazličitijih čistina u svom životu pronaći i izgubiti.

Najzagonetnije u svemu tome bilo mi je to kako čistina postaje čistinom, kada onaj ili ona koji ju čiste ostavljaju na njoj svoj rukopis.

Zadržavaju li se tragovi na čistini? Tko ili što ih može ukloniti? Tko ili što nekom prostoru, nekoj nozi, nekoj ruci, nekoj glavi može dati spremnost za novo? Reći: evo, baš tu je početak.

Jutros dominira snijeg nepreglednom čistinom bijelog papira. Jasno je da pretjerujem kad kažem da je ona nepregledna. Nije li i ova čistina dio ravničarske Slavonije, nije li ona zapravo ravnica istovremeno ubrojiva i u geometriju? U pravokutnik. Je li i po papiru, prije nego što je čistina postala čistinom, ispisano na stotine pisama pa su silni nanosi snježnih rukopisa potpuno prekrili celuloznu boju i od prvotne stvorili novu čistinu? Može li nam njena bjelina, ako nalijepim papir preko prozora, nadomjestiti prosinac bez snijega?