Strateg | Lana Derkač

ZARAZA KAO SHOWMAN

Odgonetavam što je sve zaraza. Uključuje li svaka zaraza nužno i stvarnu bolest? Je li duhovna zaraza isto što i opsjednutost ili sadrži i razdoblja u kojima je iz taktičkih razloga svog liderstva prikrivena, privremeno lišena svojih simptoma pa se ne manifestira, prepuštajući osobu iluziji da joj odolijeva, da joj se nije predala – i čini li tu malu varku zbog bolesnika koji je bolestan, a da i ne zna, ili zbog okoline? Ovdje nije riječ o fazi inkubacije, o vremenu prije prvog izražavanja simptoma, kad je bolest sva važna, a još nam nije dala dokaze o svojoj bahatosti i samouvjerenosti. No ona zna i ne pokazuje nemir dok čeka jer je sasvim sigurna, jer jedina može davati garancije za sebe, a njeni potpisi sve više se naziru na licima, u očima, u tijelima bolesnih.

Postoje li u službenim medicinskim leksikonima i enciklopedijama zaraze duha? Prema rječniku, zaraza je stanje nakon prodiranja uzročnika bolesti u organizam; širenje klica; infekcija; pošast. Ako se njeni perfidni izazivači unose u tijelo hranom, vodom, dodirom, udahom, kako se unosi u organizam duhovna zaraza? Uzdahom? Ali uzdahe nadzire, kontrolira i klasična zaraza. Možda kod inficiranosti duha uzdah može znatnije zadobiti karakter zanosa, sanjarenja, čeznuća. On je izraženiji kod pacijenta koji snatri i ne posjeduje svijest o tome da je pacijent, nego kod onog školskog primjera blijedog pacijenta koji sjedi u čekaonici liječničke ordinacije i sanjari samo o tome da ponovo bude zdrav jer je očigledno da je bolesnik kojem je u škripcu prvenstveno tijelo.

No svaka duhovna zaraza nije nužno i lirska zaraza. Njen uzrok ne mora biti, primjerice, mjesečina. Što ako su uzročnici mediji, pa zajedno sa spikerima i političkim novinarima epidemično ili endemično pljujemo na aktualnog državnika i nosimo klice ratnog vihora? Uz ratnu zarazu, na pamet mi pada i ona korupcijska čije se širenje i harambaštvo odvija na dva načina: ona prelazi s individue na individuu, ali se i unutar iste individue razmnožava, širi se s polja na polje njena djelovanja. I ja danas pokazujem simptome jedne vrste zaraze. Više nego inače prisvojila me zaraza pisanja pa ne znam odgovoriti kako prepoznati i postaviti precizne međe gdje zaraza neminovno postaje bolest. Moja zaraza uključuje i inficiranost određenom temom pisanja, to jest, upravo sam inficirana zarazom kao onim o čemu pišem. Ona me opsjeda baš sada kada bih se morala baviti drugim, putujući na stručni skup u Opatiju. Ali ni jedan zaraženik ne može birati kada će se zaraza pojaviti. Pitam se kad sam je počela nositi, koliko je trajala njena inkubacija. Je li se javila nakon još jedne pomisli o nepovjerljivosti mog bivšeg muža, koju je, analizirala sam, prenio i na mene, kao i shvaćanje da je osoba u svim svojim životnim aktivnostima i akcijama sama, pa čak ako ih izvodi s nekim drugim, te ih onda tako individualistički i samostalno treba planirati i realizirati. Zarazio me stavom koji sam užasno osuđivala i bezuspješno ispravljala, a on je bio kliconoša kod kojeg se i neregistrirano očitovala vlastita bolest. Obično od takve zaraze boluju oni kojima se ni samima ne može vjerovati jer su učili baš od osoba kojima nisu smjeli vjerovati. Na taj način dugački, a nevidljivi kamioni, transporteri zaraze, prevoze od individue do individue iskustvo kao kliconoštvo. Mogu li i ja prenijeti zarazu nepovjerenja i ekstremni individualizam na nekog drugog, a da uzročnik bude moje distancirano i rezervirano držanje koje će postupno i polako onemoćavati drugu osobu? Do bolećivosti pa do bolesti. Ovisno o otpornosti druge osobe. Ne pokušavamo li pak katkada simuliranim simptomima jedne zarazne bolesti prikriti neku drugu bolest? Činilo mi se, uvijek iznova, da osobe oko nas mogu deminutivizirati i augmentativizirati zarazu koja nas posjeduje, pa tako krug ljudi s kojima komuniciramo i s kojima smo u nekom odnosu može crtati grafikone našeg (ne)povjerenja i (ne)oslanjanja na druge koji visoko koreliraju i koji su odraz podrške koju (ni)smo imali, a koja se također ubraja u uzročnike ovakve ili onakve naše zaraženosti.

Za razliku od zaraze u znanstveno priznatom smislu, zaraze koju je moguće statistički evidentirati, zaraza duha ne mora biti endemija ili epidemija. Ona može biti kolektivna i individualna jer katkada se može javiti jedan jedini slučaj. Službena medicina ne govori o njihovom postojanju. Ali i lijek za bilo koju vrstu takve zaraze nije univerzalan. Često je samo jedinstven stjecaj okolnosti. Duhovna zaraza djeluje često nekonvencionalnije i gerilski. Razvija se mislima. Pa tako zarazu mjesečinom potiče svaka nova pomisao o visokim estetskim kriterijima njena projektanta. A lijek? Protiv mjesečine naprosto ne možemo primijeniti dezinfekciju ili izolirati zaražene jer će, kad je ne budu vidjeli, još više snatriti o njenu svjetlu kao čudu. Mjesec je pak nemoguće staviti u bilo kakvu karantenu, pa će se iznova i iznova javljati bolećivi. Cjepivo protiv duhovnih zaraza još nije izmišljeno i možda bi se one povremeno mogle nadjačati nekim inim zarazama čije bi se klice bolesnika jače dojmile, pa bi u njima polako iščezavao prostor stare zaraze. Pogotovo ako posjeduju pomalo inovativan, avanturistički i žedan duh.

Neke kolektivne zaraze, poput medijskih ili korupcijskih, možda bi se mogle liječiti i povećanjem kritične mase.

Neke se zaraze duha ne prenose ako ljudi dovoljno dugo ne govore međusobno. Valjda je zato netko uspio ostati zdrav, a živi u istom životnom prostoru sa zaraženom osobom. Katkada se ne moraju zaraziti istim klicama ni osobe koje međusobno iscrpno govore i već se razumiju i bez riječi, no one su barem u stanju objasniti jedna drugoj unos klica u vlastiti organizam.

Jučer mi je prijatelj rekao da je zaražen tugom i da je ona, zapravo, jednosjed. Poželjela sam da sveci snagom svojih aureola zaustave rast njene aure.

Zaraze se katkada gađaju strelicama za pravo prvenstva. Mislim da znam koja je pobijedila i jučer izvršila opsadu filmskog platna. Kinopublika osjetila je u sebi Orfeja. U polju zaraze izrastao je snijeg, tako je naglo stasao da su se oni osjetljiviji brinuli hoće li grčkom sviraču lire ozepsti noge i hoće li oslabljenog imuniteta lakše na sebe navući neku medicinski priznatu i sasvim tjelesnu zarazu.