Strateg | Lana Derkač

PREVOĐENJE

Oduvijek vjerujem da su pojmovi prevođenje i prevoditelji u rječnicima shvaćeni preusko. Prevesti ne može značiti jedino tekst s jednog jezika izgovoriti ili napisati na drugom jeziku.

Prevoditelj ne mora nužno znati dva jezika. Ne bih čak rekla da mora govoriti barem jedan strani jezik jer jezik koji netko razumije za njega više i nije strani jezik.

Dovoljno je da prevoditelj govori samo svoj materinji jezik, jedan jezik, pa da bude prevoditelj. Nije li prevoditelj svatko tko prevodi raznoliko razmještene pojmove u rečenici s jednog jezika na taj isti jezik, ali samo ako prenosi riječi od izgovorenog ili napisanog do područja svijesti i razumijevanja? Nije li prevoditelj svatko tko tumači jezik sebi ili drugima i pri tome u razjašnjenja ubacuje nove riječi? Neke oduzima. Onaj koji traga za tim da nađe najprimjereniji izraz kako bi se nešto najbolje razumjelo.

Prevoditelj je i čitatelj koji se nekoliko puta vraća na isti tekst u namjeri da razumije što je točno mislio njegov autor pišući ga, iako ga je pisao na njihovu zajedničkom, a ne na nekom stranom jeziku.

Prevoditelj je svaki dobar učitelj, trgovac, čak i političar. Svaki od njih neizostavno mora prevoditi kako bi osvojio nečiji teritorij – prividno neovisnu državu svijesti. Tako prevođenje ima moć mijenjati postojeće režime i poretke dok se biranim riječima ukazuje na interesne pojmove. Vrlo se često isprepleće uloga autora i prevoditelja u istoj osobi.

Nije li prevoditelj i vrač koji traži riječi za ono što vidi u svojoj viziji?

Nije li prevoditelj i onaj koji značenje pokušava naći u svojoj intuiciji? Iako je sugovornik izrekao potpuno razumljive riječi, on pokušava naći zamjenske izraze za ono što je izgovorio. Ali prijevod intuicije daleko premašuje jezični sadržaj rečenog. Ili je barem lovac na njegovu višeznačnost. Dvoličnost doživljava kao dvoznačnost.

Postoje jezici teži za prevođenje.

Nije lako razumjeti jezik iluzionista koji je u velikoj mjeri jezik povezanih slika. No gledatelj ih ne uspijeva povezati.

I jezik ljubavnika zna biti kompliciran ako govori opsjenarski. Katkada je u njemu lako naći natruhu mađioničarstva koje nije složeno, iako se teže naziva pravim imenom nego ono na službenim binama. Problem je što taj jezik ima i bezbroj varijacija. Događa se da u pojedinim situacijama riječi izgovorene na materinjem jeziku ne shvatimo dovoljno dobro, pa je upitno što je uopće strani jezik.

Nadalje, nepravedno je zanemariti slikovne prijevode. Zašto slici uskratiti status koji ima tekst ako i ona govori? Sliku je moguće prenijeti u riječi i obrnuto.

Slika ruševine dojmljivo ili dosadno prevodi povijest, pa je i sama prevoditeljica. Iako rječnikom nije predviđen takav njen status.

Mulj uz kojeg se uvijek nastanjuje kukac sjećanja također je povezan s prošlošću. Tjera na oprez. No sjećanje ne samo da govori o prošlosti, nego ono, na temelju iskustva, prevodi sadašnjost, bez obzira na to što to katkada čini potpuno krivo i neutemeljeno, a taj prijevod onome tko mu vjeruje nanosi veliku štetu. Gdje griješi? Pa olako nalazi sinonime. Katkada ih vidi ondje gdje ih nema.

I pokreti mogu biti svojevrsno pismo koje treba prevesti. Ako vidim djevojku koja hoda, pomiče ruku i otvara poštanski sandučić, i spomenuta mi radnja dođe do svijesti, dakle ako je uočim, pomislim: Djevojka otvara poštanski sandučić. Premda mi se čini da se moja misao uopće nije koristila riječima. Nisam li prevela njene kretnje u misao?

Istina je da baš svašta može pokrenuti asocijacije. Da jedni predmeti zamjenjuju druge. Nedavno sam uzela u ruke omot CD-a i u njemu osjetila vibriranje mobitela. Nije li riječ o prijevodu podsvijesti?

Ako reljef na neobrađenom kamenu budi inspiraciju i bude preveden u kokošju nogu, nije li tu prevoditeljica upravo imaginacija?

Ako pak bacim taj kamen, ne samoprevodi li se njegov tras simultano na sve jezike?

Zima dolazi, kao, uostalom, i druga godišnja doba, s izmijenjenim prijevodima na krajobrazima. I krajobrazi su nezanemarivi govornici. Čak je teško utvrditi tko je čiji glasnogovornik. Svako godišnje doba simultano prevodi riječi Ustava svemira, ali prevode ga i krajobrazi.

Nego, da se vratim na pisanje. U uspjelom književnom djelu tekst jednako dobro poima neku situaciju kao što su to učinila osjetila prije njega. Svaki je književnik prevoditelj koji traži riječi za događanja, emocije i shvaćanja koja preoblikuje u umjetnost. On mora naći rješenje kako dojmljivo prevesti u riječi javu ili san.

Ali ako je riječ o općeprihvaćenom pojmu prevođenja, onom iz rječnika, i autor i prevoditelj nekome adresiraju rečenice, lijepe na njih nevidljive poštanske marke. Prevoditelj se nada da je izmijenjeni oblik koji je u potpunosti morao zadržati prvotni smisao vješto preposlao drugima jer on je posrednik. Nekima od onih kojima je autorova pošiljka, zbog određenih jezičnih barijera, lutala.

I autor i prevoditelj boje se malaksalosti jezika.

Jezik utjecajnog prevoditelja, baš kao i utjecajnog autora, moćan je, posjeduje mišiće i kondiciju koji ni u kojem slučaju nisu plod samo njegove uporne gimnastike.