Strateg | Lana Derkač

VAZA, VAZAL

Što je bit vaze? Njena podložnost funkciji? Ili što je, uopće, njena funkcija? Odmorište, motelski ili hotelski smještaj za cvijeće, bolnica cvijeća, na kraju njegov starački dom, mrtvačnica. Ili naprosto dekorativnost. Koja funkcija vaze je preferirana i prioritetna? Ako je važnija njena ukrasnost, onda vaza i nije tako podložna, ne daje čitavu sebe ulozi brižnice kojoj je na prvom mjestu cvijeće, skrb o njegovu stanju. U tom joj je slučaju snažnije vlastito zračenje i nije u tolikoj mjeri osuđena na altruizam. Ako, uostalom, predmet posjeduje značenje i bez onoga oko njega ili, točnije rečeno, onoga u njemu jer riječ je o cvijeću, ne čini se da je tako podređen brizi za druge. No u motrenju s oba ta gledišta značenje mu, svakako, pridaje svijet Homo sapiensa.

Da bitna zadaća vaze nije upravo dekorativnost, cvijeće bi često, a ne samo priručno, bilo stavljano u čaše, limene kantice, plastične lavore i ine zamjenske predmete. Nikad ne bismo upotrebljavali riječ vaza jer ne bismo uviđali potrebu za drukčije oblikovanim predmetom od onog koji ispunjava samu funkciju što dužeg održanja ubranog cvijeća i nepropuštanja vode. Ako bismo negdje htjeli držati osušeno cvijeće, tada bi vaza, ako joj dekorativnost sama ne bi bila svrha, morala biti jedino dobar i uglavnom uspravan držač. Kad bi bila stvorena samo radi cvijeća, vaza bi bila vazal.

Vaza uistinu katkada može biti samo statist u nijemom filmu godišnjih doba kojih se uopće ne tiče njena ljepota. U tim trenucima na nju se ne stavlja naglasak kao na dekor nezaustavljivog filma. Ona je nepravedno pretvorena u slugu.

No u ovom me trenutku nešto drugo zanima više od cvijeća koje regrutiramo u različite vaze kako bi se za nešto izborilo, odnosno osvojilo prostor i osiguralo raznovrsnost, donijelo promjene onima u njemu. Ono što me u ovom trenutku intrigira jest vlastiti i tajni život vaza koji, zasigurno, postoji.