Putovanje oko tijela | Marijana Radmilović

BAJKA ZA KRAJ

Sanja kako dijete plače,
u tom snu okreće se ključ, pomiče zid,
klize hladne, prazne, naslagane sobe,
sve se naginje na jednu stranu
i čini se da se svijet svlači poput zmije
i pakosno propinje.
Na tom mjestu bez lađara voda se odvaja
od dna i ne propušta nas.
U slobodnom padu, tonemo,
u zglobovima hladnoća metala,
ne možemo platiti, ne možemo kupiti,
ne možemo prodati vrijeme iz tuđeg sna.
Netko dalek, umoran i poražen
pokušava nas smjestiti negdje izvan tog zla.
Preko vode pada sjena i gasi obrise i odjeke,
nepomične slojeve vremena, nerazuman sjaj.
Dok junakinja spava, ljepota joj je ledena,
ima nešto precizno i zastrašujuće u tolikoj ljepoti,
to je dug, spor i siguran pad.