Putovanje oko tijela | Marijana Radmilović

NEPRESUŠNI CVIJET

Na usahloj usni vezeš nepresušni cvijet,

istječe voda iz božjeg sna, nečujno se
otkidaju prizori, plutaju sjene i obrisi,
otapa se ravnodušni kristal,

zveckaju kosti u zdjelici sna,
potopljena svirala, ugašeni silazak
do tamnog korita i isti slijepi povratak,

bijela jeka tijela, u zdjeli glad,
u stisnutim šakama preostalo i budno
prosijava mrak, silazi po vodu
i vraća se u prebiranju, zrnju i čekanju,

vodom nošeni, vodi vraćeni,
isti tragovi cvjetanja
na nepresušnim usnama.