Putovanje oko tijela | Marijana Radmilović

PRISILA

Grlimo stabla, ljubimo i ljubimo kao dvije
izbezumljene ptice ono sasušeno, tamno,
spuštamo se sve dublje i dublje, u usta puna
tuge i mliječne nesanice. Unutra neka slijepa
ruka crta i briše prozore, puni i prazni odaje
i što smo dalje, sve nam je bliže ledena jeza
njezina dodira. Tama popločena bijelim
kamenjem posrtanja, zasljepljujuće pukotine,
korijenje prisilno i stakleno, i sve više i više,
krošnja puna krhotina, sve manje u stablima,
sve više u nama.