Putovanje oko tijela | Marijana Radmilović

TRUGANINI, OPROSTI MI

Za tvoju kožu i kosu pristajem
opet sanjati i prestajem čekati
jer umjesto nas Vikinzi pjevaju
na autocesti, a uzaludnost sama dolazi.

Tvoje su ruke pune pamuka,
ali ne želiš sašiti košulju za ovaj san,
ako je obučem, sigurno ću umrijeti,
ako je ne obučem, neću moći živjeti,

neću moći pristati,
neću moći prestati.

Daleka, daleka Truganini,
oprosti mi na bliskosti.