Između dva snažna dima | Krešimir Bagić

ČITANJE

 

Moj prijatelj L. V. bezočno skuplja knjige.
Ima ih već čitavo mnoštvo – skoro osamsto.
Kupuje ih, krade, u knjižnicama posuđene
prisvaja. (Njegovi vele kako svakoga dana
donosi novu knjigu.)
Ali nijedne ne čita. Poslije večere zaključa
se u sobu, zasjedne u fotelju i
začudnim pogledom (u kojemu je i odviše
halapljivosti) fiksira tog dana donijetu.
Pogled mu je – kažu – kadšto srdito upitan,
kadšto radostan i svjež. (Ovo drugo obično
netom prije paljenja televizora.)
Svakoga jutra (a jutrom se srećemo) zatekne
me zanimljivom fabulom “sinoć iščitane knjige”.
Nekoliko puta prepričavao mi je knjige koje
i sam pročitah. Ostajao sam zapanjen. Njegove
su priče bile prave pravcate književne kreacije,
inicirane tek fabulom određene knjige.
Napomenuh mu to.
“Ni govora, ja samo nastojim pažljivo čitati.”
– uzvratio mi je, zagonetno se osmjehnuvši.