Između dva snažna dima | Krešimir Bagić

GOGA KAŽE MAHOVINA I PLAČE

Goga plače,
legne u krevet i plače,
gleda u zavjesu i sanja zavjesu.
Dok se pčele slade kavijarom,
dok mijenja plahte na mojoj,
sto kilometara udaljenoj, postelji,
pričvrstim joj tipfeler
na sljepoočicu.
Goga upali radio i sluša vijesti.
Uzme ruž, boji riječ po riječ.
Goga kaže mahovina i plače,
sanja mlin, zatvori se u mlin.
Pred vratima joj svakog jutra ostavim
ugljen, ružu, jabuku i zubnu pastu.
U povratku, po navici, ubijem pauka,
sam si kažem “hvala”.