Između dva snažna dima | Krešimir Bagić

Beta je pripremila kolače i otišla.

Neprestano mi neke cigle padaju na glavu,
olovna slova, pješčano meso…
Svaka cigla vonja na slaninu ili na
pečenu butinu.
Zidovi se debljaju, strop se mrvi. Ruši se
moj grad, puši i cvrči kao sajamska koba-
sica.
Kupus obrasta sobu, korov zidove. Bit će
salate!
Ruke mi gube žilavost, oči sjaj, lice izražaj-
nost. Razvlačim se prostorom poput glaz-
benih taktova. Još će me
umjesto paštete na kruh mazati.
Konjak je bijeli stolnjak, a olovka
tišina.

Beta je pripremila kolače i otišla.