Između dva snažna dima | Krešimir Bagić

U zrcalu ti. Ispred ja.

Papiri, sjene, u velikoj žurbi
grimase svakovrsne, lomne, raz-
jedene. Kamen i prst, vrtlozi
brojni, tajnovita slova ćudlji-
vog teatra.
Kroz hodnike, kroz drvorede, kroz
knjižnice, nedokučive misli odraz
tvoj prkosi kišama. Ti si meta-
fora izgubljenog prostora, pra-
šina vremena, čašica neispijena
konjaka.
Tvore te boje čudne, neuhvatljive,
koraci raznosmjerni.
Ti si konac i igla, skelet,
zglobovi, mišići, kaos i tmina,
brisač tinte i kutija spajalica.
Sjena ni čovjek nisi, stupica ni
zamak.
Ti si moja strašna mora. Noću te
sanjam, danju se u zrcalu gledam.

U zrcalu ti. Ispred ja.