Južni križ | Tomica Bajsić

1434.

s prozora svjetionika u Sagresu
Gil Eannes spušta glavu u mrzle iglice
oceana koji će ga odvesti
daleko iza rta Bojador
do kraja
svijeta.

do šumske crkve sa zidovima od krede, do kamene izrezbarene
špilje u kojoj po neravnim podovima kaplje moć žrtava i škripi
težina sna lovaca, u plavo uokvirenog vapnenog četverokuta u kojem
se devedesetgodišnje babe u najtamnijem kutu mole drvenim
zašiljenim kopljima hrapavim od crvenih bobica koje su njihovi
preci utrljavali noćima ne znajući za bolji način da provedu vrijeme

govorim tebi, Gil,
koji si prvi prešao preko ruba
i vidio kako kosa tvojih mornara
postaje sijeda i kako pepeo zaboravljenih
pada s neba –

male gipsane figure svetaca umotane u toaletni papir i zakopane
noću u stražnjem dijelu dvorišta u zemlju koja nudi život
budućega vijeka jer je laka i prozirna od čistog kisika i vlage i
ovdje je u prašumi od početka svijeta

koracima jaguara, Gil:
crna brda, crno drveće,
crne indijanske oči na rubu
mutne rijeke,
crna ptica nestaje poput
svjetlosti u smaragdnoj utrobi
ugašenog
vulkana.

(Brazil je otkrio Portugalac Pedro Cabral 22. travnja 1500., ali Gill Eannes je prvi koji je po nalogu Enriquea Navigatora sa svjetionika u Sagresu 1434., oplovio do tada nepremostivi rt Bojador, u visini zapadne obale Sahare, tadašnji “Kraj svijeta” na kartama, i otvorio slobodni put svim ostalim istraživačima “Doba otkrića”.)