Znak u sjeni | Dražen Katunarić

DOŠAO SAM PO SVOJE NEKADA

 

došao sam po svoje nekada
po dušu koju sam nekada imao
i držao u pijesku La Plate
po svoje tijelo kojim sam se saginjao
pod šator i noćima palio vatru sjećanja
pijesak La Plate sad dotiče
moje crne cipele
i već je dotakao mnogo
drugih stopala i njihovih sjena
jesenji pijesak
sipak pa mrvičast
blizu oceana
pun zaostataka grada
ogrizaka čepova lišća
otpadaka dasaka odsječenih prutova
suvišnog kamenja
dosadnih muha i obada
koji završava sa zadnjom pjenom
vala i ponekom krestom
došao sam po svoje nekada
i sad znam da neću kasniti
ni malo uraniti
znam da nikad neću stići na vrijeme
nego oplakivati žala koracima
pohoditi pustinje naših nestanaka

došao sam po svoje nekada
potražiti izronjene školjke i puževe u pijesku
murvu djetinjstva ispod zrnja i podzrnja
prvu ljubav, zupku majku
oca prstavca, kapicu srčanku
došao sam po svoje nekada
izuti cipele i hodati bos
na pijesku La Plate

uramit ću svoju sjenu
u pozlatama jesenjeg sunca
utisnutu u sprudove
s tragovima stopala

na sipkom pijesku La Plate.

 

Buenos Aires, 7. 5. 2014.

X

Sadržaj

sfinga
dan je himba noći
poljubac sfinge
sunce moje da ne zalazi
došao sam po svoje nekada
suglasja sjena
kamo vodi ovaj puteljak?
sve što sam zaboravio jedne godine
jednoga dana bila je noć
iza očiju


ZNAK KOJI PUTUJE
zalijepljen na nečitko pismo putujem od rođenja do smrti
prodavali su u Rimu štapove za selfije
zašto nikad nisam stigao u Montevideo
Urugvaj
tko je danas prošao Dunavom?
plavo više nije plavo
trocrtovlje o Besarabiji
deset koraka u mojoj ulici


VODENI ZNAK
vapaj na jezeru Čabraji
glatkoća tijela
daždi
o odsjajima u bazenskoj vodi
noćni slap
utopiti čudovište u malo vode
peteljka o kući vremena
traganje za Borgesovim grobom
skliski znamen


ZRAK IZ ZNAKA
najljepše oblake
noću mobiteli svijetle kao zvijezde otkinutih krakova
o pritisku miša
odjednom čempres
dron
što je gore?


VATRA IZ NJE
ljubav je bedž
bésame mucho
dušu nije stid poljubiti tijelo
oporuka bludnika
komin dobro vuče


ZNAK KOJI SE GRČI
mjesto za skok
u znaku pejsaža
htio je biti prorokom
poezija
selfie
budno paziti da ne sretneš nekoga


UZEMLJENJE
Božji bijeg iz pustinje
iscrpljuje me podsvijest
tropjev majci
oči mrtvih
tražio oca u Frankopanskoj ulici
pjesma zbog koje sam se digao u znoju usred noći
četinjar
ne mogu dohvatiti tvoju vječnost


ZNAK KOJI SE IGRA
nastavak tv serije
luk parabole
sjećanje na crvenu točku u moru
anti-haiku
papagaj
što je čovjek u četrdeset osam slova?
na dah ronija san školjke
nazva me neki čovik dok san bija na šematoriju
reka san pobožnoj mojoj
kanoćal
ispod obišenih mudantina


Impresum