Znak u sjeni | Dražen Katunarić

DRON

jedno popodne u idiličnoj uvali. Ljeto šesnaeste u sedam sati. Vidio sam prvi put dron, izgledao je kao velika bijela muha s crvenim i zelenim očima, snimao je odozgo cijeli zaljev, bilježio intimu kupača, biljaka i životinja, položaj žala, zemljišta i čestica. U jednom času izjednačio se u zraku s galebom, činilo se kao da lete zajedno u istoj visini, krilo pod krilo. Ispod njih mjehuričavo more i ja: cvjetalo je od planktona i vrućina, ta sitna, gotovo nevidljiva stvorenja grizla su me za uši i noge, ispod pazuha; kad mi je dron preletio iznad glave kao da to želi odslikati. Dron – plankton, uzdahnem, no bijela se rima spuštala nisko, sve niže.

Predosjećaj nesreće produžio se kad sam otkrio galeba u kutiji za smeće. Nekoliko sati poslije. Je li to ptica koja je maloprije s dronom letjela u paru?