Znak u sjeni | Dražen Katunarić
ODJEDNOM ČEMPRES
vilin konjic
rogoz
trstika
šaš
i odjednom čempres
klisura Cetine
rijeka zelena
nagnute vrbe
šuškave topole
vijoreći jablani
i odjednom čempres
plovimo uz kraj u čunju
uvijek ima nešto s lijeve
nešto s desne strane
naprijed i nazad
gore i dolje
napušten talijanski zatvor
bunkeri s jedne i druge strane
nitko osim vretenca
nije mogao proći gusarske kule
ribarske kućice
čovjek u njima na plastičnom stolcu
lovi jegulje lubine ciple pastrve
zalutala jata inćuna iz mora
plešu sa žabama
zaiskri blijeda kora platane
uz smokvu uz bagrem
i odjednom čempres
kakav čempres
visok deset metara
tanak i otmjen,
pravi toskanski.
Na rijeci pije vodu,
prema nebu
pokazuje smjer
Sadržaj
sfingadan je himba noći
poljubac sfinge
sunce moje da ne zalazi
došao sam po svoje nekada
suglasja sjena
kamo vodi ovaj puteljak?
sve što sam zaboravio jedne godine
jednoga dana bila je noć
iza očiju
ZNAK KOJI PUTUJE
zalijepljen na nečitko pismo putujem od rođenja do smrti
prodavali su u Rimu štapove za selfije
zašto nikad nisam stigao u Montevideo
Urugvaj
tko je danas prošao Dunavom?
plavo više nije plavo
trocrtovlje o Besarabiji
deset koraka u mojoj ulici
VODENI ZNAK
vapaj na jezeru Čabraji
glatkoća tijela
daždi
o odsjajima u bazenskoj vodi
noćni slap
utopiti čudovište u malo vode
peteljka o kući vremena
traganje za Borgesovim grobom
skliski znamen
ZRAK IZ ZNAKA
najljepše oblake
noću mobiteli svijetle kao zvijezde otkinutih krakova
o pritisku miša
odjednom čempres
dron
što je gore?
VATRA IZ NJE
ljubav je bedž
bésame mucho
dušu nije stid poljubiti tijelo
oporuka bludnika
komin dobro vuče
ZNAK KOJI SE GRČI
mjesto za skok
u znaku pejsaža
htio je biti prorokom
poezija
selfie
budno paziti da ne sretneš nekoga
UZEMLJENJE
Božji bijeg iz pustinje
iscrpljuje me podsvijest
tropjev majci
oči mrtvih
tražio oca u Frankopanskoj ulici
pjesma zbog koje sam se digao u znoju usred noći
četinjar
ne mogu dohvatiti tvoju vječnost
ZNAK KOJI SE IGRA
nastavak tv serije
luk parabole
sjećanje na crvenu točku u moru
anti-haiku
papagaj
što je čovjek u četrdeset osam slova?
na dah ronija san školjke
nazva me neki čovik dok san bija na šematoriju
reka san pobožnoj mojoj
kanoćal
ispod obišenih mudantina
Impresum

