Znak u sjeni | Dražen Katunarić

O PRITISKU MIŠA

1.

pritišćem jednu reklamu na webu
koju ne mogu otvoriti:
smeđe lane s bijelim pjegicama
ljupka životinja na ulici
upravo hoda na raskrižju
uz čovjeka koji ga drži na kožnoj uzici
poput gradskog psa.
Prelaze preko zebre
i učine nekoliko koraka
pa se pokret zaustavlja
pred semaforom.
Učitavam lane na ekranu
da pokrene se slika
da uživam u ljepoti mlade srne
u nestvarnosti njezine pojave
na gradskoj ulici
želim je pogladiti nježno
poljubiti u divlje oko
podragati kao dijete
da oćutim joj blizinu
i jutarnji dah.
Ali dalje se ne može,
slika se vrti u praznom krugu,
sve zaustavljeno,
dalje više nema života.

2.

poslije sprovoda, bilo čijeg, pogledaj, neznanče,
lane na gori. Svrni oči na goru i ugledat ćeš mlado
lane. Mlado lane između nježnih obrisa plojki.
Srebrnog bukvina lišća.
Nikad ga nema, ali baš danas će ga biti.
Na gumnu ili nebu, svejedno.
Pojavit će se lane
pred tvojim zatravljenim očima

Montreal–Zagreb, travanj 2015.