Znak u sjeni | Dražen Katunarić

NOĆU MOBITELI SVIJETLE KAO ZVIJEZDE OTKINUTIH KRAKOVA

Suština stajanja je što letjeti ne umijemo
William Empson

Noću mobiteli svijetle
kao zvijezde otkinutih krakova.
Sami sa sobom trbuhozbore
šalju poruku od lišća k lišću
šuškaju papiri bombona
tvoj brat punjač
hrani te godinama mjesečevim mlijekom
prepoznaješ ga već po dodiru stvrdnute kože,
vanjskim naborima
tvoja crna pregažena sestrica za kojom si plakala
više nego za djedom i bakom
u prašini još zvoni ali ne može razgovijetno
govoriti
korijenje života prerezano u slušalicama
kroz koje se ne mogu čuti
šapat života
pjev nevinosti
san najdraže lutke iz djetinjstva
tipke zamijeniše koralje i kamenčiće za pliske,
ogrce
Petrovo uho, školjke s rupicama koje si izronila iz
mora
ptice koje te pozivahu u nebeski pješčanik
razmahujući lepetom krila svetu iskru života
stojeći spavaju i ne miču se više
kao da više ne znaju letjeti.