Plovna mjesta | Sanja Baković

TAJNI POSJET

težak mi je još i dalek Kavafis. Kavaphes. Kavafi. Konstantinos.
dok noćari u blagovaonici na mojem stolu od crnoga stakla,
polupospremljenom od nedjelje,
s kapljicama brudeta i dvije prazne boce vina.
Kavafis je složen jedan na drugome, sam na sebi u više izdanja,
Sarajevo-Beograd-Zagreb, sa svim ti agorama i barbarima,
varvarima i ljubavnicima koji se čekaju jer su barem neko rješenje.

iako su vremena detonacijska i zajebana,
već se više dana za redom zaboravljam zaključati prije spavanja.
zamišljam da mi usred noći dolazi nepozvani gost
i pod mišicom odnosi sve Kavafise,
vješa ih o topole pred zgradom, među vrane u praznim granama,
a stihovi jutrima cure u cipele šetačima pasa,
uvlače im se među duhan.

nepozvani gost bio je pristojan i tih.
malo je skrućenog kruha umočio u tanjur s maslinovim uljem,
prožvakao trokut mladoga sira koji je od nedjelje dobio koricu,
nategnuo nekoliko kapljica plavca s dna boce.
pogledao me sklupčanu da me ne probudi. i otišao.