Plovna mjesta | Sanja Baković

MIRAKUL

 

neprimjetno mijenjamo proljeće za jesen,
latice za lišće, zelenu livadu za neočekivani crni ponor,
kao jučer, mirakul u Ćupićima, pokraj Drniša,
zemlja se samo rastvorila, tko bi se nadao.
polako se navikavamo.
prihvaćam riječi iz tvojeg rječnika,
satarom ih cijepam na šipke,
trgam točke, rastavljam uglata slova,
savijam vijugava u suprotnim smjerovima.
čemu sve to, pitaš me.
tvoje su krvne žile pod mojom kožom,
fluorescentno titraju kroz slojeve epiderme,
ugrađuju se u susjedna tkiva. bunim se.
toliko goriva troši opiranje,
dovoljno za rastvoriti sve livade svijeta
i pretvoriti ih u crne ponore.
kao jučer, mirakul u Ćupićima, pokraj Drniša.
vrijeme se mjeri
brojem istrganih i posađenih vlati,
počupanim korovom,
razmjenom teritorija oko za oko.
mjeri se crnilom humusa, sočnošću tla,
vlasima kose, suhim brusnicama,
brojem dobroćudnih livada
koje se neočekivano rastvore u crne ponore
kao jučer, mirakul u Ćupićima, pokraj Drniša.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.