Plovna mjesta | Sanja Baković

JUTARNJI GRAD

 

lice pritisnuto uz staklo.
pola ulice u sjeni, pola u svjetlu.
pola života u snu, pola u budnosti,
i u toj budnosti još polovica u snu.
duše upakirane u platnene torbe, u žmiganje,
u prosjakovu slamnatu košaru. on sjedi.
crven u licu, spaljen od zime, spaljen od ljeta,
spaljen od vlastite pustinje, lišen kretanja.

jutarnji grad pleše čas naheren, čas ravan,
okupiran snom, okupiran čežnjom.
jutarnji grad je mlijeko iz mikrovalne peći,
mlačan u mlačnoj šalici, jednima hladan, drugima vruć.
jutarnji grad u koji ulazim kroz gladne prosvjednike,
bez osjećaja pobjede, bez osjećaja gubitka,
ulicama što sjaje prelomljene kroz kapi vodoskoka,
jutarnji grad u koji uzlazim danas je
bez tvoga mirisa oko mojih ključnih kostiju.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.