Plovna mjesta | Sanja Baković

UDAHNUTI KOLIKO SE MOŽE

oštre divne kosti, sabljice tihe pod jezikom,
šum šume.
maska za ronjenje. plastično lice.
nešto se u trenutku mijenja.
najbolje je udahnuti koliko se može
i krenuti dolje.
dogodine i peraje. boca s kisikom.
ne podižem glavu.
postajem morsko čudovište,
zaboravljam.

vani si ti. u hladovini, s pametnim telefonom,
debelim slojem kreme,
kožom okrečenom losionima,
uz naše stvari, uz moje voće, uz zagrijano grožđe.
na hrapavoj stijeni upisan broj telefona flomasterom
žene, najbolji maser.
sjeverna obala. hrast umjesto bora.
ne podižem glavu.
postajem morsko čudovište,
zaboravljam