Plovna mjesta | Sanja Baković

SITNI ZNACI

 

u oku oluje stakalce s vodom,
pod mikroskopom kapljica,
oluja. svjetlost. buka koja kasni,
elektromagnetsko pražnjenje.
bliješte noževi,
presijecaju uvalu na pola.
na granje. na katran i bijelo.
bez glasa sam, signala.
slijedi neodgodivi uron s kormoranom.
ne nazivaj sad.
ne rade mobilni uređaji.
imam važan sastanak
s napuštenim sjenkama,
u praznim samostanima pustinjaka.
obavljam nešto neodgodivo,
na opožarenoj južnoj obali.
dok munje jašu po brdima,
čekam ih, raširenih ruku,
s jednakom mogućnošću raspada i svitanja.
s picokarama razgovaram
jesmo li tu ili smo otišli,
šuštimo tamom, peremo mrtvace,
oluja ne prestaje,
to je svjetlost među našim prstima,
sve postaje porozno,
dno je spremno,
nepomično i podatno.

kuda si krenula s tim natučenim modrim koljenima,
kažiprstom prelazim rubom zapadne strane,
od Vancouvera, vučem jagodicu kartom
do točke Punta Arenas.

ovdje ponekad svrati nitko na kotačima,
poštar na motorinu,
kombi s nedjeljnim izdanjima novina.

u svakom trenutku mogu krenuti,
istrgnuti stopala iz površine mora,
iz stijenja preko kojeg mi krvare zglobovi,
u šaci zgužvati hrbate kao neuspjele origamije.

po nekim sitnim znakovima očitavam:
tko je odustao
tko je otišao
tko se vratio da ne ode
tko je umro, ali ga nisu obavijestili

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.