Plovna mjesta | Sanja Baković

KRETANJE

svijet je osvojio sam sebe,
proizveo plovila, penicilin, tjeskobu.
sada se od tog osvajanja liječimo,
nedjeljom posjećujemo Krista.
odlazimo na sajam namještaja,
sajam putovanja, umjesto putovanja.
hodamo uz nasip,
uz nevažnu staklenu rijeku,
uz travu, uz predmete na tlu.
prema nama kreće se toranj toplane,
uvećava se kao pokretna butina diva.
kušamo zemlju, razgovaramo o nepravdi,
o bogu koji je sve blesavo uredio.
tebi su sve majice oduvijek tijesne,
maštaš da smanjiš sise, a ja da ih povećam.
na betonskoj kocki,
izvezene čekaju košulje, stolnjaci, rakam.
i mi bismo jedne nedjelje mogle
donijeti uspavane kućne stvari,
spavaćice s čipkom, monografije o bitkama, Titu.
znaš da sam i ja Ciganka, nisam Romkinja,
volim sjesti uz (    ) stol, naručiti meso.
vraćamo se nasipom, uz staklenu rijeku.
grlimo se spontano, rukom ti dodirujem leđa,
ti dodiruješ moja.