Plovna mjesta | Sanja Baković

NA RUBU KROVA MJERIMO JAKOST VJETRA

1. u danu u kojem je sve krenulo pogrešno
povlačimo se, postajemo beskorisni.
izgubili smo popis zadataka.
očitanje mjerila, slaganje šupe i krojač
pričekat će rezervni termin.
nazvala je majka,
je li me namjerno plašila
stankama među riječima?
tata će uskoro u bolnicu,
htjela je prepoloviti strah.
njezine sam riječi morala zaboraviti
jer mogu voljeti samo kada ne brinem.

2. crveni je ruž kliznuo iza veš mašine,
otkotrljao se u podnu prašinu.
jednom kad ga pronađem,
bit će otpisan i skrućen.
zagubili su se i ukrasi za kosu, špange s ružama
i polovica drvenog češljića koji je izgrizao Snježanin pas.
dokoljenke s viticama loze pojelo je pranje.
pepeljara puna čikova
s prozora je roknula kat niže,
u susjedine tegle s cvijećem.
pepeo se rasuo po otkuhanom rublju.
tajni džepići stvarožderi oteli su ključeve u torbi.
mobiteli su prazni,
samo nebo zna tko sve sada naziva i s kojega svijeta.
u knjižari u centru na sniženju su se rasprodale
sve knjige s finim malim pjesmama.

sada sjedimo,
na rubu krova mjerimo jakost vjetra.
nakon svega,
bosi i bez konopca sići ćemo u duboko krško jezero,
među bezoka bića vode.
ne možemo izbjeći ono što slijedi.