Plovna mjesta | Sanja Baković

BOŽIĆNA

lica i tijela gube konture,
hodači bez obrisa
prelijevaju se mutni kroz kišne kapi,
na staklima tramvaja,
autobusa,
unutarnjih očiju.
error. umor. naizmjenično.
stvarnost gubi predznake,
ono najbolje šuti sakriveno,
izvan trkališta.
svjetlost iz božićnih pjesama
sipi u vidno polje
iz lampica budućih jelki
što čekaju sječu.
još stižu rate s ljetovanja,
a već se gipsani Isus s obitelji uputio
na frišku mahovinu u kutu sobe.
teško bismo znali proizvesti spasenje
bez mirisa mrtvih stabala,
bez tri oblaka u zakašnjeloj jeseni,
bez pokušaja da u darovnim kutijama
izostavimo najdraže
demonske varijacije.