Plovna mjesta | Sanja Baković

PRIJATELJSTVO

nestala sam bez pozdrava, sreli smo se još jednom u gradu,
u prosvjedu, uz vidimo se, a znali smo da lažemo.
nije ti bilo jasno što se dogodilo s našim već pokrpanim prijateljstvom,
oprostila sam ti i što si izlio bocu vina pod vrata mojoj cimerici jer ti nije dala,
u našem unajmljenom stanu, na vjerski praznik dok sam bila kod staraca.
oprostila sam ti i što si naš odnos zamislio kao friends with benefits,
nećemo biti sitničavi, i naftne su niti upletene u ljudske omotače i ljuske.
ne želim te sresti ni u jedno godišnje doba,
u militari jakni kako zabacuješ kosu na stranu,
neću nikad više otvoriti ni jednu od tri tvoje zbirke
iako u njima ima ludo dobrih stihova.
utihnula sam bez isprike i svađe,
a presudila je jedna slučajna priča.

radio si noćnu u kiosku na kraju grada,
osim ponedjeljkom,
kad si umjesto na radno mjesto
odlazio ljubavnici na Borongaj.
doma te čekala krojačica
koja nije kužila bendove, pisce i rokenrol,
radila je u tvornici, i tebi je šivala s nježnošću,
trijeznila te nakon koncerata i izuvala ulijepljene čizme.
mislila je da radiš svaku noć u tjednu,
i čeznula da barem jednu provedete u zagrljaju skupa.
tko zna bi li od tebe otišla sama
da je znala da ponedjeljkom jebeš na drugom kraju grada,
uz pivo i recitiranje Bukowskog,
bi li iglom i koncem mogla spojiti komadiće srca
raznesenog spoznajnom granatom.

otišla sam bez pozdrava, ne zato što sam dobra.
u meni se bunila plaha i predana krojačica koja čeka,
koja ništa ne zna o tri vala feminizma,
otišla sam kad sam shvatila da si govno od čovjeka.
sve je ovo bilo prije osam godina,
u međuvremenu je dokusurena hrvatska tekstilna industrija,
tko zna prima li još tvoja krojačica plaću,
ili uz neku drugu barabu danas obavlja popravke u fušu.