Plovna mjesta | Sanja Baković

PRAVO STANJE STVARI

u vodenim česticama razlama se svjetlo.
kroz male lukove sitnih duga
vidim nakošeno lice moje zubarice Anite.
mokrina pršti iz brusilice,
posrebruje mi se pred iskolačenim očima.
morat ću vam zabiti i ovu veliku konjsku,
kao za vađenje.
lijeva strana mi lagano trne,
usne postaju gumene i duge kao vikleri u boji.
odjednom se šire dok mi ih nateže oko glave
dobra i lijepa sestra Sandra,
obrva podšišanih u trokutasti mufić.
pritvorite malo usta, i gurnite sisaljku dublje.

usta koja su ljubila i grickala,
mljackala mekano meso hobotnice s krumpirom
oko podne u Korčuli,
usta sa zadahom peršina i češnjaka,
sad bespomoćno zjape.

progutat ću slona na pokretnoj stolici ordinacije.
progutat ću pivnicu preko puta,
cijelu Ilicu i Selsku,
posrkati otopljenu bljuzgu
s cipela pacijenata u čekaonici,
i neću osjetiti ništa.
tako, popravili smo tri komada danas.
kad popusti anestezija,
vidjet ćemo pravo stanje stvari.