Plovna mjesta | Sanja Baković

VODA

voda začešljava travu riječnog dna.
zelene niti plete
u frizuru divljakuše.
voda zavodi, mijenja oblike.
ne podilazi divljenju,
ne zanima se za vjetar.
voda razgovara.

ne pokušavaj se zaustaviti,
silina dolazi iz dalekog uterusa.

voda obilazi zmijinu košuljicu na stijeni,
ostavlja da je iscijedi svjetlost,
da postane nevidljiva,
da uraste u kamen.
voda šuti, zmija govori:

ti teci kako želiš,
ja umirem na svoj način.

voda je namočila stopala djevojaka,
na noktima otopila crveni i crni lak.
razmočila kožu tabana,
kožu ljetnih sandala.
voda je znala:

isušit će me toplina iznutra.
djevojke su naučile same sebe izliječiti