Plovna mjesta | Sanja Baković

DISANJE

 

u sredini grudnog koša stoji davni zapletaj.
u njemu perje, dječji krik.
u njemu čovjek bez doma,
i čovjek vuk.

vani topot.
hodočasnici. njihova vjera.
ratnička potraga,
pokretni bog.

u razmacima otežanog disanja
šapat komandi:
zakopat ćeš se pod lijehu, u sjeme,
postat ćeš cvijet iz betonske rupe.

lijepo je kad se iznenada
oljušte sive kraste,
kad sve ostane zatečeno suncem,
golo i jednostavno,
kad stari zapisi dočekaju ključ.

ne brinite pijanci,
ne kunite vedski bogovi,
bolje je da iskrvare dlanovi
koji ne skupljaju kišu.