Kristali Afganistana | Ervin Jahić

O VANI I UNUTRA I VAGANJU MJERE

U što to sve se mijenja u ništa se ne mijenja nijedna od tih
Zaboravnih svari što čovjeka ili jezik čine jezikom i čovjekom
A možda ničim to nas ipak nipošto ne lišava strasti da u ovom
Dokonom vremenu jezika i simbola ne prestanemo mislit
Na drugotniji način negoli je to dopušteno pod zastavama
Totalnog svijeta jednine i jedinstva u kojem ćemo se pogušit da
Nitko od viđenijih neće ostat doli robovi koji jest će svoje meso
Al neće smjet meso guštat pjevat će al to neće biti pjesmom
Rigat će al neće imat želuca i ponavlja se to tako kao obaveza
I kao nužda spava nazivnik spava meso poslije bitke spava vijek u
Dnevnicima pohode nas procjenitelji šteta i popisivači inventara
A mazni higijeničari vole nas napeto nervozno nužno religije
Stare starajuć se o nama gle snatre tvoje snove gle čuvaju mene
U meni ah da predano prijateljski oh bolno oh lomno oh ljuto
Pokatkada umiva se svijet u novim porecima i šume šūme vode
Odvode nevidljivost na obale obale prazne i same neobjašnjivo
Same i puste