Kristali Afganistana | Ervin Jahić

GUANTÁNAMO

Po Johnnyju B.,
zapisao Hamza ibn Hasan

Koliko se noći smjenjuje u noći kad kosti pucaju
A tabani gore krvlju
Kažeš, Guantánamo

* * *

Ne, nisu to mučenici
To su uzjogunjeni pastusi koje privodimo
Boljem svijetu
Mučenici muku muče
Ovi ovdje su grabežljivice
Tamne od mržnje
Od sunca koje nije naše
Lakše im je umirati nego živjeti
Oni su oholi prepredenjaci, liferanti i foliranti
Vjera im je u nevjeri
Njihovi domovi smrde
Njihove žene smrde
Njihova djeca smrde
Dani su im bez značaja
Nokti su im prljavi
Djeca su im već bolesna
Mi ćemo ih utjerati u bolji svijet
Tuci stoku, potjeraj đavla iz nje
Nožem, žicom, srebrenicom
Zatri volju, guzi tijelo
Ubij tijelo marvi
Ispišaj tijelo

Vjera im je u nevjeri
Kad se klanjaju
Nek to čine nama u čast
Mada, čemu tako nedostojanstveno
U lokvi zapišanoj krvlju
Crnom, zapuštenom, bezvrijednom
Ma bezbožnom
Kažem vam
Oni nemaju dušu
Zaista
Ne vjerujete mi
Stoko bezbožnička
Bando arapska
Cigani muslimanski
Divljaci primitivni
Daj, George,
I ovi su od istog soja
Jednom smeće, uvijek musliman
Ne vjerujete
Svi ste vi pogana stoka

Daleko je moj dom
Daleko je Amerika

Ma George, rekoh ti
Da vidi Allah kako bog obračunava
S neistomišljenicima
I s lažnom konkurencijom
Žicu mu kroz penis
Pa da vidimo tko je veći
On ili mi

A tako bih kući, u Kanzas
Tamo me čeka
Majka