Kristali Afganistana | Ervin Jahić

ZRAČNA LUKA

Nešto se slomilo u meni
Neki tajni dio
Ovaj svijet ne postoji
Ispod Božje kape
Ovaj svijet koji iznuđuje moju sućut
Ovaj svijet možda sućuti pun za mene
Izmiješalo se sve u mirisima, bojama i zraku
Da bih se rado strmoglavio u najdonju točku Zemlje
Bez želje da se ikada vratim

Jesam li to slijep
A valja mi pjevati o tuđem gradu
Ili sam trajno sakat za neku svoju izmišljenu braću
Teško da kao Finac mogu imati mašte
Za njihovu kolektivnu imaginaciju
Dakle, zračna luka u Kandaharu
Sam u svojoj samoći, stojim u redu za čekiranje karata
Pristao uteći što brže iz praslike
U dom od stvarnosti čest

Imaš li bombu, upitaše me dvojica
Što, promucah
Terorist, povikaše i udariše me silovito u vrat

Ostah bez daha, izgubih svijest
Izgubih svijet u kojem je moj dom

Postah Finac bez doma