Središnji god | Marija Dejanović

BIJELA VATA

Svojim potrganim očima
vidim golotinju svijeta.

Ako negdje leži šuma,
pruža se presvučena bijelom smočenom
vatom. Zimska je šuma previše krhka
da izdrži vretena i sjekire
ljetnog neba.

Ako se negdje prostire more,
ono sjedi na krevetu žene.
To je svila pješčanog diva.
Pjeni se u cvjetove čipke
koji skrivaju Moranin pupak,
smrtonosan izvor života.