Središnji god | Marija Dejanović

BLIZINA

Stajala sam u njenoj blizini jednom
kad se krenula topiti kao svijeća.
Kretala se polako i s namjerom
kao zmija kad izlazi iz vlastite mjere.
Te večeri nije imala sjenu,

lice joj je bilo osvijetljeno
svim lijepim riječima
koje joj nismo uputili.
Opskrbila se mnoštvom papira.

U njih je ispuhivala nos,
njima je brisala šminku
pa je nešto ipak ostalo iza nje:
gomila autoportreta
oblikovanih u zgužvano cvijeće

i danas raste iz nekih stepenica
u jednom od tih gradova.