Središnji god | Marija Dejanović

POTOP

Svi mi slavimo nekakav potop.
Jednom godišnje, jednom u sto godina
voda dođe nekome do grla i oslobađa
namještaj, grad ili krletku,
napravi prolom spušten na tlo.

Voda dođe do grla, nekome
do koljena, ruba haljine – gospođi
koja šeće vunenog pudla jutrima
i pije kavu sa šlagom u devet sati
umorna od izlaska iz kreveta.

Jednom godišnje, jednom u sto godina
dogodi se da pukne cijev.

U devet je šalica sasvim puna,
kava razrijeđena do nestajanja,

a tijelo smočenog psa
polako se kreće kroz vodu
kao dlakav, zubati anđeo.