Središnji god | Marija Dejanović

RAKOVA DJECA

Veličanstvena paučina čini
promjer njezine kapelice.
Unutra nema života.

Tek poneki put kad je prislonim sebi,
čujem: u njoj obitava šum
pa je polegnem u tanjur pun vode.

Da imamo stoljeća pred sobom,
a imamo,
iz nje bi izašla rakova djeca.
Uzgojila bih im krakove da odu.
Zato bi me zavoljela.

Ne izlijevajte ljubav u moje vode
i ne dozivajte moje životinje.
Moja će sestra ući kroz vaše ključanice.

Uzet će vašu djecu i staviti ih u ruksak,
zaputit će se u hladne špilje
i iskopati vam kamene grobove.