Središnji god | Marija Dejanović

DAN U ŠUMI (JEŽ)

Skupljala sam zvijezde u šumi.
U mnoge srebrne noći,
gdje je koja poželjela pasti
ja sam tamo već bila,
stajala i čekala da me se sjeti.

Kad sam skupila one
koje bi mi nešto značile,
odlomila sam im krakove.
Istresla sam ih kao ljetno prokletstvo
da napravim bodlje za tebe.

Pokucao je kao osmijeh slučajnosti.
Cijelu su noć popili češeri.

U njušci je donio interes
za prošlost,
a ja sam od nje stvorila predmet:

to je sjajan kaput,
bodljikavi plašt,
moje čisto sviđanje na dlanu
usmjereno prema njemu.