Središnji god | Marija Dejanović

MANA

U sparne večeri poželim
vidjeti stvari kakve su bile
dok ih još nisu otkrile
moje lisičje naočale.

Oslobodim oči i kažem:
oslonite se na vlastitu manu
kao na osobit štap.

Zateknu se pred neodređenom raskoši
drveta od akvarela.
Pri korijenu se skriva tvoje lice.
Obloženo perjem smeđeg goluba
poziva na draganje kore.

Kad očistim staklo, provjerim
jesi li mi doista blizu,
ali uvijek nekako nestaneš.