Središnji god | Marija Dejanović

PROZIRNO ČEKAM

 

Zemlja je izlučila jutro u sunce.
Spakirao se u kofer i sjeo na njega.

Skuhala sam vodu u kojoj će se utopiti lišće.
Pit ću čaj i saditi nove biljke.

Namještaj dnevne sobe je prazan.
Voda se dimi kao prozirno „čekam“.

Htjela sam da listići otpuste boju
pa da ju mogu popiti,
uzeti k sebi.