Središnji god | Marija Dejanović

UMJESTO UŠĆA

Koristimo vodu
kao što koristimo kuću ili mač.
Čovjek se umori i posegne,
metalna poluga napravi pomak
i na tren si mrtav, malo te nema.
Zatim izađeš lebdeće glave,
tijelo kao da nije živjelo.

Vani se skuplja sunce u dlakave kupole.
Tamo ne postoje linije, sve je kružnica.
Poželim uvući prste u maslačak kao biljeg,
ostavljati uzorke po obrazima,
krasti tuđe riječi.

Glava tijela u kupaonici:
odvojena od vrata,
pelargonije love kapljice vode
svojim račvastim jezicima.
Spušta se dugačak mlaz i on bi mi smočio stopala
da nije ledeno, sjajno gnijezdo
postavljeno umjesto ušća.

Poželim vodu u bočici, lopaticu
i kopati na suncu. Često želim suprotno
od onoga što se događa.
Namjera je
postati kružnica.
Proljeće postoji da izgorimo
od želje za ljetom.