Strateg | Lana Derkač

HOTEL

Može li bilo tko od nas biti siguran da zna što je hotel? Učili su nas da je, kako to piše u rječniku, hotel ugostiteljski objekt u kojem se, uz naplatu, može privremeno boraviti i hraniti se. No jesu li hoteli i svi duhom, a ne građevnim materijalom, stvarani objekti koji pružaju uslugu privremenog boravka i hranjenja? Ako jesu, nije li hotel i nada? Ne možemo li se u njoj privremeno smjestiti? Ne možemo li primiti porcije duhovne hrane koja katkada više nalikuje na infuziju, iako nije riječ o bolnici, nego o hotelu? Netko bi možda mogao prigovoriti da u ovom slučaju ne postoji naplata, pa prema tome pokušao srušiti tvrdnju da je nada hotel. I uistinu ne dolazi do naplate ako je jedino platežno sredstvo novac. Ali nije. Ne plaćamo li itekako skupo na odlasku iz hotela Nada? Ne ostavljamo li na recepcionarskom pultu svoje najsretnije i najpoletnije emocije prije nego otvorimo izlazna vrata i ponovo zakoračimo? Nastanimo se negdje drugdje.

Iz toga proizlazi da su duhovni hoteli banke emocija. Prednjače li pred klasičnim hotelima koje svi mi, bez dvojbe, priznajemo za hotele, pitanje je na koje je iznimno teško odgovoriti. Nismo li katkada istovremeno korisnici više hotela? Možemo biti privremeni stanari jednog uobičajenog hotela, nedvojbenog hotela, ali i još jednog ili čak više onih hotela zidanih bez službeno priznatih zidara. Zidara stanja i raspoloženja. Zašto ne bismo mogli u kvarnerskom hotelu Jadran nastanjivati hotel Nada i hotel Iščekivanje? Ili drugi put, smjestivši se u hotelu u Lici, istovremeno se smjestiti i u hotel Usamljenost. Ali kad su raspoloženja u pitanju, ne nastanjuju li se ona u nama istodobno s našim privremenim nastanjivanjem u njima? Pa iz toga proizlazi da smo i mi hoteli. I tu također dolazi do naplate. Plaćaju nam svoj smještaj produbljivanjem naših emocionalnih iskustava i obogaćivanjem života. I nema univerzalnog odgovora na pitanje tko je više „profitirao“.

Pojam hotela mi se u svijesti naglo širi. Nije li svaki prostor pomalo hotel jer svaku nazočnost negdje, odnosno privremen smještaj, plaćamo. Ako ničim drugim, a onda barem izgubljenim vremenom. Novac nikada nije nužno platežno sredstvo. Katkada su to povrijeđenost ili ushićenje.

Je li definicija hotela koja se može naći u rječniku valjana ili je preširoka? Privremeno se i uz naplatu možemo smjestiti te duhovno hraniti i u kinu ili kazalištu, a ta mjesta definitivno nisu hoteli. Možda bi određenju hotela još nešto trebalo pridodati. Ali zašto onda među mojim znancima nikada nema zabune pri određivanju što je hotel i zašto nitko od njih ne dođe u zabludu?

Koliko duljina privremenosti ima udjela u određivanju pojma hotel? Ili poslovnim rječnikom upitano, koliko ona ima dionica? Određuje li baš ona razliku između hotela i motela? Kad bismo uz određenje pojma hotel u rječnik pridodali da se smještaj temelji na broju noćenja (najmanje: jedno), da hotel osim noćenja može ponuditi još polupansion ili puni pansion, lakše bismo rekli da neki drugi pojmovi, u kojima možemo boraviti i hraniti se uz naplatu, nikako nisu hoteli. Odmah bismo s liste izbacili stadion ili plesnu dvoranu. I već spomenuto kino i kazalište.

Možda bi u rječniku trebalo stajati i da se boravišna mjesta duha i njegovi obroci ne uvažavaju.

No ipak mi je neizmjerno zanimljivo najrazličitijim riječima davati značenje hotela. Tretirati ih prošireno, reći da nada ugošćuje, misliti da je novonastalo jutro veće, to jest rasprostranjenije od nade pa je hotel Nada samo njegova podružnica. Za mene stanja duha i dalje jesu hoteli! Ispunjavaju sve uloge ugostiteljskih objekata, ali jedina je greška u tome što to ne čine redovito i mogu na dulje vrijeme i sasvim neočekivano otkazati usluge svojim gostima.

I kategorija jednog te istog hotela često se hirovito mijenja u neobjašnjivo kratkim razdobljima. Katkada se svakome može učiniti da se nalazi u hotelu s pet zvjezdica, a već u sljedećem trenutku dobije duhovnu večeru goru od one u hotelu za pse, pa zapravo izgleda da je hotel subjekt koji vlada osobom-gostom, a osoba-gost objekt koji, doduše, aktivno jede, ali više nema mogućnost odabira pa pasivno prima što mu je servirano. To je znak da se pojam (stanje duha) smjestio u dosadašnjem gostu i da je osoba-gost sada postala hotel čiju egzistenciju sve više diktira stanje-gost.

Gdje smjestiti goste kad hotel odjednom iščezne? Što reći na fluidne hotele poput hotela Ljubav? Je li ijednom gostu takvog hotela uspjelo preurediti hotel u kuću koja je trajno boravište? Napušta li se barem povremeno svaka kuća duha? Čak i ako je njen korisnik nepokretan? Ako postoje tjelesni invalidi koje obilježava nemogućnost kretanja, kako izgleda invalid duha? Je li njegova karakteristika nepomičnost raspoloženja?

Mislim da nije. Ne mogu zamisliti vjernost kući bilo koje emocije. Svaki stanar, pa čak i ako mu je jedna emocija trajnije utočište, otići će barem katkada na izlet u kuću neke druge emocije.

Nekako mi je najdraže, ipak, zamišljati hotel Nada. Izmaštati stanište, privremeno, u kojem gosti ujutro, prije buđenja, vraćaju svoja tijela u položaj trave – bez obzira na to radi li se o godišnjem odmoru, ili novom radnom danu, ili nečemu trećem.

No lijepo mi je zamišljati i hotel Vjera ili hotel Smionost.

E sad, a kako neka turistička zajednica može reklamirati hotele duha? Tu ne dolaze u obzir fotostranice na internetu ili fotografije u turističkim brošurama. Ne dolaze u obzir ni dokumentarni videozapisi ugostiteljskih objekata jer je općepoznato da takvi hoteli nemaju vidljive i zidovima strogo ograničene zgrade. Ali dobro ih reklamira verbalna, a još bolje neverbalna komunikacija njihovih gostiju. Potvrda koja se ogleda u njihovim očima da se najbolje osjećaju u hotelu Nada ili hotelu Ljubav. Ili u hotelu Uspjeh.

Katkada mi se čini da su neke osobe dovoljno moćni arhitekti da u tuđim rečenicama sagrade hotele-labirinte u kojima potom ostaju i tu zimuju, proljetuju, ljetuju ili jesenuju, ali karakteristika je tih hotela-labirinata ta da se u njima nikad ne izgube njihovi projektanti, nego oni koji rečenice izgovaraju.

Trenutno bih htjela podići jedan hotel-tunel, iako nemam pojma o statici. Spavala bih u njemu i sanjala kako kroz njega prolaze čitave galaksije, a da ih oni na površini, na svjetlosti sunca, ne vide.