Strateg | Lana Derkač

KAVA

Okarakterizirati kavu kao crnu, gorkastu tekućinu bilo bi objektivno, a istovremeno i tako daleko od istine jer bi takva karakterizacija ovog napitka bila nepotpuna i štura. Invalidna. Dakle, izreći za kavu samo njena svojstva kao tekućine, istovremeno je točno i netočno. Točno u znanstvenom smislu, a netočno i osakaćeno za svijet emocija. S obzirom na to da na kavu nikada nisam gledala iz znanstvene perspektive, iako, slažem se, ona pripada i znanosti, odredila bih je, ovaj put potpuno bez osjećaja za pravila logike, kao ono bez čega teško može započeti dan. Naravno, iz upravo izrečene rečenice može se iščitati snažnija doza ovisnosti. Jer dan bez nje neće biti harmoničan. Proizlazi da je kava, bez sumnje, opijat. Ali svoju ovisnost o kavi ne bih pridružila u većoj mjeri ovisnostima koje razmatra službena medicina jer spomenuta ovisnost nema veze samo s tjelesnim funkcijama.

Za razliku od nekih osoba kojima je kava nakon ustajanja sinonim za jutarnji mir sa samima sobom, meni i još mnogima ona je sinonim za prvih petnaestak minuta na poslu. I uopće mi ne prija ako je moram sama popiti. Rijetko kavu pijem sama. Gotovo svaka moja kava popijena je zbog zajedništva i okupljanja. Tako da je ona opijat koji ne utječe na raspoloženje na način kako bi to činili drugi opijati. Ne stvara znatniju fizičku ovisnost.

Zašto je kava najčešći napitak uz koji ističemo društvo? Sintagme kava s ovim, kava s onim ili već poznata i spominjana sintagma kava s predsjednikom, pokazuju da duh današnje kulture, naglasivši u spomenutim jezičnim konstrukcijama baš pojedine osobe, prednost daje upravo društvu, a ne samom napitku.

Kafić? Ma idealno! Idemo! Dakle, njegov prostor nije mjesto čija je osnovna namjena ispijanje kave – on je češće samo izlika za druženje. Ili zašto, kad sretnemo dobre poznanike, a prethodno smo već popili prekomjernu dozu kofeinske tekućine, kao vjerojatno i oni, opet dogovaramo odlazak na kavu?

Bez vruće šalice crne kave u ruci osjećam se ledeno kao Sjeverni pol s kojeg se, upravo kuhanjem kofeinskog napitka, namjeravam iseliti – zbog naglog općeg zatopljenja u mojem organizmu.

Kava na nekoj terasi katkada može biti i sinonim za sunčanje. Sindrom urbanih guštera.

Ili promatranje grada i kolekcionarstvo dojmova. Znatiželjno ili nesvjesno.

I na kraju, na koji su način povezane kava i književnost? Pa gdJe ću se naći s književnim znancima ako ne na kavi?! Radi same kave? Ma ni slučajno! A zašto onda svaki put kad netko spomene riječ kava, osjetim zadovoljstvo? Bilo da se radi o književnoj ili neknjiževnoj kavi.

Kava razbuđuje za pisanje.

A osim toga kava je na još jedan način itekako vezana za dobru priču. Makar ona završila i bez uknjiženja. Ma tko vam može ispričati zanimljiviju priču od znanaca uz šalicu kave?