Zablaće | Stipe Grgas

30. KOLOVOZA 2007.

Novinari su iscrpno opisali
ukrcaj u vojarni Bribirskih knezova
desant na Kornat
ispod Velog Vrha
između uvala Lučica i Šipnat
Čitali ste o izgubljenoj Motorolli
o razdvajanju u masliniku
o višesatnoj potrazi
za vatrogascima koji su poletjeli iz polja Željkovac
Zapisan je razgovor
Vatra, Zablaće je!
E?
Jesu li vas zvali da ima unesrećenih?
Koliko, di, reci točno!
A ne znam točno vam reći,
mi smo na brdu, mi i Joško Klarić,
Klarićev sin je na drugoj strani negdi,
ne možemo ga dobiti.
Nisu Dina nikada više dobili
ležao je u klancu
s pet mrtvih i sedam ranjenih gasitelja.

Drugi neka govore o krivnji i nedužnosti
o datumima rođenja
odjeći
o brentačama
pumpama
o mirisima
o zvukovima
o mjestima gdje ste ih točno pronašli.

Dragi Ivo
dragi Kristijane
dragi moj Krešimiru
vi pak znate
da oni ne čuju podmuklo zlo u vjetru
podivljalom tako da vas je mogao otpuhnuti,
da se rukama ne pridržavaju kamenja,
da ne čuju zapomaganje i hropac umirućih,
da ne prinose vodu nagorenim usnama,
da ne vide drhtaj tijela od studeni
da nisu njušili garež ljudskog mesa

da nisu zajecali u klancu križeva
kada ste
ocu
materi
ženi pokazivali
mjesto gdje ste točno našli
Marinovića
Stančića
Strikomana
Lučića
Ševerdiju
trojicu Crvenila
Skočića
Juričeva
dobrog čovjeka Ofija
više savršene žrtve
nego što su bili heroji

da ne znaju
kako ste jednog kolovoškog dana
u kojemu ste se probudili radoznali dječaci
naglo
prenaglo
postali
odrasli muškarci