Zablaće | Stipe Grgas

GRANČIGULA

 

Oni koji su živjeli u mraku
znali bi reći
da od Badnjaka
danje svijetlo kreši
taman za dužinu tičjeg skoka

Ja namjesto tice
vidim grančigulu
grančigulu koja se kliještima
opire zapadanju
iza hrpta zlatnog otoka

Grančigula
pobogu kakve li riječi
jedva da se može ulaktati
u jezik živi
a kamoli u mračinu mrtvoga