Zablaće | Stipe Grgas

JEDNOĆ NOĆOBDIJA

 

Noćobdija
koji je u mamurnim jutrima
znao reći da se igra života
ni slutiti mogao nije
da će ga sve njegove putanje
dovesti na opustjelu plažu
koju prelijeva
iz koje se slijeva
gmizavo more

Noćobdija
koji se igrao života
nestajao je u svakom trnuću
mozga i krvotoka
skidali su mu zaštitni oklop
ljuštili mu kožu

Za iznurujuće južine
naglas priča s nevidljivim noćnicima
mogao bi im doviknuti
u huk juga
koji se lomi o zamračene stijene
Ne bi dobio odgovora
samo muk bora
koji ga opominje
da je život
veći
prepredeniji
meštar igre