Zablaće | Stipe Grgas

NEOPJEVANI KRAJ

 

Nježnije ruke Zlarina ovo mjesto ne bi ni dotakle
za njega nema ni poezije ni mira
agavu ne bismo ni prepoznali
a kada smo već kod Arsena
ova mjesta nisu u njegovu srcu
ni kada otvara stisnutu šaku Stjepana Gulina
kojom Stjepan htjedne obuhvatiti grad

Možda tako treba i biti
zatajiti nas kao madež na koži
bol u zglobovima
kao migrenu
da biste mogli biti domotužno svečani
da biste mogli tepati svojemu gradu
valja sakriti nepozvanog gosta

Na mrzlom izvoru podno Dinare
ukaza mi se Šibenik
kao izmješteno središte
središte koje mora prigrliti
mala mjesta Zagore
zmijoliku rijeku
nisku otočja
ali i ne-mjesta morskog obruba

Mi smo mu i drob i krvotok
ali i napušten akord
katkada drečav
nekako uvijek u neskladu
s njegovom milozvučnijom simfonijom