Zablaće | Stipe Grgas

MREŽA SE STEŽE

 

Svijeta u kojemu sam bio doma
više nema
U ovome sam sve sablasniji

I premda sam znao da je čvrsto tlo
tek koža leoparda koji miruje
ni slutiti nisam mogao
da se zvijer može ovoliko uzvrpoljiti
otvoriti nam ambis pod nogama

Ne čudite se stoga sve infantilnijim mojim snovima
u kojima mi pada neki dar s neba
u kojima čitam sutrašnje novine
s dobitničkim brojevima lota
jer koliko se god upinjete
vući tratu
uzalud je
ne možemo potegnuti mrežu
u kojoj se sami batrgamo