Zablaće | Stipe Grgas

DVANJKA

 

Nisam volio to more
a moji junaci su bili
ljudi brda
šume
dalekih stepa
nevični veslanju
plovidbi

Kada bih osmatrao pred sobom otoke
Dvanjku sam jedva mogao vidjeti
Tražio sam tu hrid jer smo znali
da svjetioničar surađuje s ustanicima

Moreplovac
talac
nije imao izbora
nego nas odvesti na hrid svjetionik

Moji su poklali sve koje su ondje zatekli
pobili perad
sve zapalili
Sa krme broda
dok smo se vraćali u Zablaće
gledao sam
jezike vatre

Dvaput ili triput kada sam bio u blizini Dvanjke
Kao da sam čuo
Fritzov ljudomorni glas
zadnji hropac
svjetioničara
zapomaganje umiruće čeljadi